gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukàpljujēm, 3. l. mn. ukàpljujū, imp. ukàpljūj, aor. ukapljívah, imperf. ukàpljīvāh, prid. r. ukapljívao, prid. t. ukàpljīvān〉 fiz. obavljati kondenzaciju, prouzročivati da što prijeđe iz plinovitoga u tekuće agregacijsko stanje • ukapljívati se 〈povr.〉 prelaziti iz plinovitoga stanja u tekuće ili iz tekućega stanja u čvrsto; vidski paranjak: ukapiti

im. m. → nalog, edikt

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkāžēm, 3. l. mn. ùkāžū, imp. ukáži, aor. ukázah, prid. r. ukázao〉 → upozoriti • ukázati se 〈povr.〉 postati vidljivim i stvarnim [Ukazala se Gospa.]; vidski parnjak: ukazivati se v. pod ukazivati

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ukàzujēm, 3. l. mn. ukàzujū, imp. ukàzūj, aor. ukazívah, imperf. ukàzīvāh, prid. r. ukazívao, prid. t. ukàzīvān〉 → upozoravati • ukazívati se 〈povr.〉 postajati vidljivim i stvarnim [Gospa se ukazivala svakoga dana.]; vidski parnjak: ukazati se v. pod ukazati

im. s. 〈G ukídānja〉 1. činjenje da što prestane biti na snazi; ant. donošenje, usvajanje 2. činjenje da što prestane postojati; ant. uvođenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkīdām, 3. l. mn. ukídajū, imp. ùkīdāj, aor. ukídah, imperf. ùkīdāh, prid. r. ukídao, prid. t. ùkīdān〉 1. činiti da što prestane biti na snazi [~ sudske odluke; ~ zakone]; ant. donositi, usvajati 2. činiti da što prestane postojati [~ dodatnu nastavu]; ant. uvoditi; vidski paranjak: ukinuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkinēm, 3. l. mn. ùkinū, imp. ùkini, aor. ùkinuh, prid. r. ùkinuo, prid. t. ùkinūt〉 1. učiniti da što prestane biti na snazi ili prestane djelovati [~ sudsku odluku; ~ zakon]; ant. donijeti, usvojiti 2. prestati primjenjivati što, učiniti da što prestane postojati [~ dodatnu nastavu]; ant. uvesti; vidski paranjak: ukidati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkiselīm, 3. l. mn. ùkiselē, imp. ùkiseli, aor. ùkiselih, prid. r. ùkiselio, prid. t. ùkiseljen〉 konzervirati s pomoću octa [~ krastavce; ~ kupus] • ùkiseliti se 〈povr.〉 postati kiselim, dobiti kiseo okus [Vino se ukiselilo.]

im. s. 〈G ùklanjānja〉 1. skidanje čega s čega; sin. odstranjivanje 2. micanje čega na drugo mjesto; sin. sklanjanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùklanjām, 3. l. mn. ùklanjajū, imp. ùklanjāj, aor. ùklanjah, imperf. ùklanjāh, prid. r. ùklanjao, prid. t. ùklanjān〉 skidati što s čega [~ gornji sloj boje]; sin. (odstranjivati) • ùklanjati (se) 〈prijel.〉 micati što na drugo mjesto da ne smeta [~ knjige; ~ se s puta]; sin. sklanjati (se) v. pod sklanjati; vidski paranjak: ukloniti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùklāpām, 3. l. mn. uklápajū, imp. ùklāpāj, aor. uklápah, imperf. ùklāpāh, prid. r. uklápao, prid. t. ùklāpān〉 stavljati što u veću cjelinu tako da dobro pristaje • uklápati se 〈povr.〉 biti prilagođen sredini ili situaciji [Uklapa se u naše društvo.]; vidski paranjak: uklopiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùklešēm, 3. l. mn. ùklešū, imp. ùkleši, aor. ùklesah, prid. r. ùklesao, prid. t. ùklesān〉 klešući upisati ili ucrtati što [~ ime na spomenik]; vidski parnjak: uklesavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uklèsāvām, 3. l. mn. uklesávajū, imp. uklèsāvāj, aor. uklesávah, imperf. uklèsāvāh, prid. r. uklesávao, prid. t. uklèsāvān〉 klešući upisivati ili ucrtavati što [~ imena na spomenike]; vidski parnjak: uklesati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukùnem, 3. l. mn. ukùnū, imp. ukùni, aor. ùklēh, prid. r. m. ȕkleo, ž. ȕklēla, s. ȕklēlo, mn. ȕklēli, prid. t. ȕklēt〉 urocima ili kletvom donijeti komu prokletstvo, zlu sudbinu ili nesreću [Dvorac je uklet.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùklonīm, 3. l. mn. ùklonē, imp. uklòni, aor. uklònih, prid. r. uklònio, prid. t. ùklonjen〉 1. skinuti što s čega [~ gornji sloj boje]; sin. (odstraniti) 2. osloboditi se čega nepotrebnoga, onoga što je za otpad [~ stare stvari]; sin. baciti • uklòniti (se) 〈prijel.〉 maknuti što na drugo mjesto da ne smeta [~ knjige; ~ se s puta]; sin. skloniti (se); vidski paranjak: uklanjati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùklopīm, 3. l. mn. ùklopē, imp. uklòpi, aor. uklòpih, prid. r. uklòpio, prid. t. ùklopljen〉 staviti što u veću cjelinu tako da dobro pristaje • uklòpiti se 〈povr.〉 prilagoditi se sredini ili situaciji [Uklopio se u naše društvo.]; vidski paranjak: uklapati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkljūčīm, 3. l. mn. ùkljūčē, imp. ukljúči, aor. ukljúčih, prid. r. ukljúčio, prid. t. ùkljūčen〉 1. pokrenuti rad kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, otvoriti dotok energije ili staviti što u pogon [~ motor; ~ radio; ~ svjetlo]; sin. upaliti; ant. isključiti, ugasiti 2. pridružiti koga ili što kakvoj cjelini ili zajednici [~ igrača u igru; ~ vozače u promet]; ant. isključiti 3. uzeti u obzir sve unutar kakva raspona [~ pretpostavke]; sin. obuhvatiti; ant. isključiti • ukljúčiti se 〈povr.〉 prići kakvoj aktivnosti, društvu ili skupini [~ se u igru]; sin. pridružiti se v. pod pridružiti, priključiti se v. pod priključiti; vidski paranjak: uključivati

im. s. 〈G uključívānja〉 1. pokretanje rada kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, otvaranje dotoka energije ili stavljanje čega u pogon; sin. paljenje; ant. gašenje, isključivanje 2. pridruživanje koga ili čega kakvoj cjelini; sin. uvođenje 3. uzimanje čega u obzir kao ostvarivoga ili nužnoga; sin. obuhvaćanje; ant. isključivanje 4. prilaženje kakvoj aktivnosti, društvu ili skupini; sin. pridruživanje, priključivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukljùčujēm, 3. l. mn. ukljùčujū, imp. ukljùčūj, aor. uključívah, imperf. ukljùčīvāh, prid. r. uključívao, prid. t. ukljùčīvān〉 1. pokretati rad kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, otvarati dotok energije ili stavljati što u pogon [~ motor; ~ radio; ~ svjetlo]; sin. paliti; ant. gasiti, isključivati 2. pridruživati koga ili što kakvoj cjelini ili zajednici [~ igrača u igru; ~ vozače u promet]; ant. isključivati 3. uzimati u obzir sve unutar kakva raspona [~ pretpostavke]; sin. obuhvaćati; ant. isključivati • uključívati se 〈povr.〉 prilaziti kakvoj aktivnosti, društvu ili skupini; sin. pridruživati se v. pod pridruživati, priključivati se v. pod priključivati; vidski paranjak: uključiti

im. ž. 〈G ùknjižbē; mn. N ùknjižbe, G ùknjižābā/ȕknjīžbā/ȕknjižbī〉 upis u poslovne knjige

prid. 〈G ùknjižbenōg(a); ž. ùknjižbenā, s. ùknjižbenō〉 koji se odnosi na uknjižbu [~ broj]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùknjižīm, 3. l. mn. ùknjižē, imp. ùknjiži, aor. ùknjižih, prid. r. ùknjižio, prid. t. ùknjižen〉 upisati u poslovne knjige [~ troškove]

prid. 〈G ùkōčena; odr. ùkōčenī, G ùkōčenōg(a); ž. ùkōčena, s. ùkōčeno; komp. ukočènijī〉 1. koji se teško svija [ukočeni udovi]; sin. krut; ant. gibak 2. pren. koji je pretjerano formalan [~ razgovor]

pril. 〈komp. ukočènijē〉 1. tako da se teško svija, nepomično i bez pokretanja [~ sjediti] 2. pren. pretjerano formalno [~ razgovarati]

im. ž. 〈G ùkōčenosti, I ùkōčenošću/ùkōčenosti〉 1. svojstvo onoga što se teško svija; sin. krutost; ant. gipkost 2. pren. svojstvo onoga što je pretjerano formalno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkōčīm, 3. l. mn. ùkōčē, imp. ukóči, aor. ukóčih, prid. r. ukóčio, prid. t. ùkōčen〉 učiniti da što bude nepokretno ili kruto [~ prste] • ukóčiti se 〈povr.〉 postati nepokretnim ili krutim, izgubiti gipkost i mekoću [~ se od zime] ◇ ~ se od straha jako se prestrašiti

vez. 1. v. ako 2. v. li 3. v. pod uvjetom da / uz uvjet da pod uvjet 4. v. u slučaju da pod slučaj

im. m. 〈G ùkopa; mn. N ùkopi, G ȕkōpā〉 čin kojim se koga ukapa

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukòpām, 3. l. mn. ukòpajū, imp. ukòpāj, aor. ukòpah, prid. r. ukòpao, prid. t. ȕkopān〉 staviti koga ili što u jamu i zasuti zemljom [~ uginulu životinju] • ukòpati se 〈povr.〉 utvrditi se u rovovima [Vojska se ukopala.]; vidski paranjak: ukopavati ♦ stati (ostati i sl.) kao ukopan (okamenjen) zastati, naglo se zaustaviti (ukočiti) od iznenađenja (straha)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukòpāvām, 3. l. mn. ukopávajū, imp. ukòpāvāj, aor. ukopávah, imperf. ukòpāvāh, prid. r. ukopávao, prid. t. ukòpāvān〉 usp. ukapati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukòpčām, 3. l. mn. ukòpčajū, imp. ukòpčāj, aor. ukòpčah, prid. r. ukòpčao, prid. t. ȕkopčān〉 spojiti ili priključiti što na izvor energije [~ priključak za računalo; ~ televizor]; vidski parnjaci: ukapčati, ukopčavati

im. s. 〈G ukopčávānja〉 usp. ukapčanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukòpčāvām, 3. l. mn. ukopčávajū, imp. ukòpčāvāj, aor. ukopčávah, imperf. ukòpčāvāh, prid. r. ukopčávao, prid. t. ukòpčāvān〉 usp. ukapčati

im. m. 〈G ùkora, I ùkorom; mn. N ùkori, G ȕkōrā〉 1. prigovor zbog učinjene pogreške ili lošega ponašanja [učiteljev ~]; sin. prijekor 2. stroga opomena zbog određenoga prekršaja u školi [dobiti ~]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ukòrijēnīm se, 3. l. mn. ukòrijēnē se, imp. ukorijéni se, aor. ukorijénih se, prid. r. ukorijénio se〉 postati običnim ili prihvaćenim [Taj se običaj već ukorijenio.]

im. ž. 〈G ukòrijēnjenosti, I ukòrijēnjenošću/ukòrijenjenosti〉 osobina onoga koji je ukorijenjen ili svojstvo onoga što je ukorijenjeno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkorīm, 3. l. mn. ùkorē, imp. ukòri, aor. ukòrih, prid. r. ukòrio, prid. t. ùkoren〉 uputiti komu prijekor za što [~ dijete]; sin. prekoriti; ant. pohvaliti

im. ž. 〈G ùkosnicē; mn. N ùkosnice, G ùkosnīcā〉 kopča za pričvršćivanje kose

prid. 〈G ùkrajinskōg(a); ž. ùkrajinskā, s. ùkrajinskō〉 1. koji se odnosi na Ukrajince i Ukrajinu 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Ukrajini i narodni jezik Ukrajinaca

im. m. 〈G ȕkrāsa; mn. N ȕkrāsi, G ȕkrāsā〉 predmet koji služi za uljepšavanje [~ za bor; ~ za kosu]; sin. (dekoracija), ures poet.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkrāsīm, 3. l. mn. ùkrāsē, imp. ukrási, aor. ukrásih, prid. r. ukrásio, prid. t. ùkrāšen〉 staviti ukras, uljepšati koga ili što kakvim ukrasom [~ mladu; ~ svečanu haljinu]; sin. uresiti poet.; vidski parnjaci: ukrašavati, ukrašivati

prid. 〈G ȕkrāsnōg(a); ž. ȕkrāsnā, s. ȕkrāsnō〉 koji se odnosi na ukras, koji služi za ukrašivanje [ukrasna vrpca]; sin. (dekorativni)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukrádem, 3. l. mn. ukrádū, imp. ukrádi, aor. ùkradoh, prid. r. ùkrao, prid. t. ukràden〉 kriomice ili silom prisvojiti što tuđe [~ novac]; sin. otuđiti pren., uzeti

im. s. 〈G ukrašávanja〉 stavljanje ukrasa, uljepšavanje koga ili čega ukrasima; sin. ukrašivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukràšāvām, 3. l. mn. ukrašávajū, imp. ukràšāvāj, aor. ukrašávah, imperf. ukràšāvāh, prid. r. ukrašávao, prid. t. ukràšāvān〉 stavljati ukrase, uljepšavati koga ili što kakvim ukrasima [~ bor]; sin. krasiti poet., ukrašivati, urešavati poet., urešivati poet.; vidski parnjak: ukrasiti

im. s. 〈G ukrašívānja〉 usp. ukrašavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukràšujēm, 3. l. mn. ukràšujū, imp. ukràšūj, aor. ukrašívah, imperf. ukràšīvāh, prid. r. ukrašívao, prid. t. ukràšīvān〉 usp. ukrašavati

pril. u nekoliko riječi, u glavnim crtama [Ukratko sam vam ispričao.]